MErimoRi

21 vijek. Nisu znali da smo zalutali. Nismo znali da smo se sakrili. Zalutali putem hodajućeg kamenja. Sakrili iza velikih zidova.

24.06.2017.

Istina živa

Ima samo jedna malena stvar koja cini veliku razliku izmedju nas. Ponor jedini naš. Meni je svaka jutarnja kafa novi početak. Radjam se svako jutro. Mogu biti šta hocu taj dan ili ostat ono što sam jučer bila. Ti si zatočen u ljusci svojih ideala , težnji i kompleksa. Ja sam ono što zovu slobodnjacima. Nemam mjesto na kojem puštam korijen, niti želim zaustavit let niti sviti gnijezdo. Razumiješ li ti to? Ne postoji ništa što bi me zadržalo. Možda samo ako dobro odglumiš ljubav, stat ću nakratko. Kakav je osjećaj kad nemaš interesovanja, nego čekaš ono nešto veće,ono zbog čega i jesi ovdje? Ne možeš pogodit i ne trudi se , idi na posao i smišljaj šta ćeš i kako uštedit za nešto. Potpuno zaboravljajući činjenicu da ono što ti se neće desit, neće, ma šta god ti učinio ;)

21.06.2017.

Opet i opet

Đavo me je opet sebi pozvao. Mislim šejtan. Odjednom dođu ti dani i sve se preokrene. Sve hoću prelazi u sve neću ,a sve neću prelazi ili lagano skoči u hoću. Palatalizacija M. Zabavno, moćno, ponese sve kao da svaka uzda tjera baš kako ti želiš. Budala. Utočištu bježim, pjesmu, riječi sve Ovog svijeta, posvećujem Samo tu u tebi svoj um ne pronalazim O jastuče !

19.06.2017.

Baci uši ne trebaju ti !

Večeras neka večera, lijepo prijatno društvo, godinama starije,a duhom sve mlađe. Ali ova ne zna da ušuti, ma ko god krene oživjet neku pricu slično i ona imala, ma nekoliko puta presjeca mnogo iskusnije da ona svoj događaj stavi u prvi plan. Tako propade noc u slušanju, ma sigurna sam,izmišljotina. Moja dva tri izgubljena sata i evo jako sam ljuta. Haloo slušaj, slušanje pomaže. Otiđi na stanicu prisluškuj dvije nane na klupi, uđi u najveću birtiju slušaj okorjele alkoholičare, posjeti džamiju saslušaj hodžu nemoj ni na što gledati negativno. Sve je dobro što ulazi u glavu, bolje je od onog vec naučenog. Nemoj doći i ti samo pričati, SLUŠAJ. Svoje znanje čuvaj, baci koje vidiš da je beskorisno, a priče slušaj, iskustva upijaj da bi znao i kako treba, a i da čuješ pokoju grešku gdje je ko "zglajzo" pa da znaš kako ne treba... Sebičnost je danas svugdje prisutna pa i u razgovorima.

17.06.2017.

Vrijeme danas

Hoće sunce. Ne daju mu oblaci. Hoce kiša ne da joj vjetar. Biljka mi umire,a bespomoćna sam. Zaradila sam 20 maraka. 21 godina uskoro. Budi optimista, uvijek sam pozitivna, danas sam bacila moto u kantu za smeće. Bosna i Hercegovina, bilješka 18, datum 17. juni. Zar koma ne može doći na poziv?

16.06.2017.

Vjerovat,nevjerovat,laž,istina,vječita borba u tami

Vjerovanje je komplikovano, ali je jednostavnije od nevjerovanja. Ono ne postavlja pitanja,ne sumnja dakle ne razmišlja. Imamo u sebi to neko "šesto čulo" koje nazivaju intuicijom, a imamo i mozak kao intelekt. Dakle nevjerovanje zahtjeva rad intelekta koji ima osobinu da zakaže da pogriješi,ali i da umisli stvari koje ne postoje. Da bi nevjerovao baš moraš programirat mozak. Da se ne lažemo stvarno mali broj osoba ima tako jak intelekt da razdvaja istinu od laži. Stoga ona intuicija,spomenuta na početku, je prečica za lakši život. Nemoj ti mozgom odlučivat i upoznavat osobu skupljat podatke koje saznaješ pa stvarat mišljenje. To su samo podaci,a podatak ima bitnu suprotnost. Može biti tačan i netačan. Pa zašto se ne oslanjamo na ono što prvo osjetimo kad nekog u oči pogledamo? Prije imena i prezime, prije mjesta stanovanja prije svih podataka pojavi se ona iskra neki šapat koji nam "natukne" ono nešto. "Ono nešto" nije uzalud u nama, skoro uvijek kad se osvrneš vidiš da je imalo smisla sve što si osjetio. Postali smo robovi uma, baš kao što Osho kaže, umjesto da nam je um sluga i koristimo ga kad nam je potreban, mi smo postali njegove sluge i radimo kako on nalaže. Zato smo zarobljeni u sistemu obrazovanja, gradnje objekata, opčinjeni novcima, tehnološkim napretkom i bla bla. Nešto se u ovoj evoluciji pravo zajebalo. Vjerujte da brisanjem intuicije i slušanjem mozga dobijamo odbojnost prema osjećajima, razvijanju ljubavi i vjerovanjem u nju. Mozak griješi to je istina i koliko god ti u njega trpaš stvari iz knjiga opet ima napretek onih koje ne znaš. A što je još smješnije stvarno sa sigurnošću niko ne zna da i ono što zna MOŽDA nije tačno.

15.06.2017.

Moja si zbirka najljepših stihova

Opet sam osjetila njegovu ljubav. Falilo je danonoćno ćaskanje sa tim vanvremenskim gospodinom. Svakog časa kad bi se ocrtala tuga u kutovima očiju poskočila bih samo u zagrljaj. Razljevale​ bi se ponosne bore u meki osmijeh. Njegove oči sjaje i dalje. Kao da je svaki put na početku "nas". Moj stari najdraži gnjavator. Moj najbolji od svih. On je moj as. Danas kada je veoma teško naći iskreno međusobno poštovanje ja imam malu sobu na kraju svijeta, u kojoj poljubac vrijedi više, nešto puno više. Pobjegnem tu u krilo od ptičijeg perja sa sigurnošću da ne postoji ništa što bi takvu kulu ljubavi uništilo. Kaže "ja te imam", on zna da poslije njega niko više ne može doći ni postojati a da ću biti njegova. Znaš ono kad si nečiji ? Ne postoji sila niti pojava koja te može osvojiti jer si nečija, zapečaćena. Duša kad se preda i potpiše... ma njemu sina treba da poklonim i poslije njegove smrti da znam da sam njegova,da nikad na momenat ne zaboravim ko je mene i disat naučio.

12.06.2017.

Blokic sam nosala, fora zapisivala

*dan prije ove noci
Šuma. Sjedim sama. Sredina je obala, zeleno je more.
Ja mogu da ga dodirujem, a more mene ne čuje. Ono može da priča, beskonačni broj zvukova u njemu.
Tu stišćem  zube, takozvana kriza. Vraga, strah me je, nisam sama.
Prava lica se pokazuju , mogu da opipam pipke moje mašte.
Ni pod jednim nebom za mene  ni jedno malo mjesto.
Sretne mene, u šumi sam.

*Veceras
Pokušavam se sjetiti noci poslije ovog gore  dana
Nisam zapisivala..

*Danas
Izgubila sam dva dragocjena sata, koja nikada neću sebi moći vratiti, razmišljajući o igri Robin Hood. Plan igre počinje biranjem učesnika u ovoj jako realnoj igrici gdje bi se uistinu morali odreći svoga života.Jedini je uslov da pripada srcem i tijelom skupini  "Spreman na sve bilo kad bilo gdje" ljudi .  Neko bi tu bio Robin Hood. Tipa : svaki se put baca kockica ,ko dobije broj šest on je taj dan Mr. Hood i može da da  cijeloj ekipi zadatak. To se radi svako jutro u svitanje pijuci kafu na nekom divota balkonu , terasi ili čak u skrivenom šatoru. Ali postoji vece pravilo od "šestice" i njih svih. Zadat mora da bude bilo šta što ce uciniti štetu vlasti i onima koji šrktljivo i gramežljivo kupe sve sebi a sirotinja baš  direktno ili indirektno zbog njih pati. Na kraju dana taj isti Rob ima pravo bilo kome sav ulov da pokloni i daje se 30 procenata ekipi za preživljavanje.
Kako predobra igra, kakve priče bi tu nastale,prijateljstva, kakav bi roman napisala u zatvoru kad nas uhvate. Baš sam bila ushićena, dva sata prošla kao dva mminuta ili ti momenta.

 

08.06.2017.

Samo pozitivno ! ! :D :D :D

Imam najljepši balkon na svijetu. Najljepši izlazak i zalazak sunca! Imam debele vunene čarape na nogama koje su poboljšale zdravlje mog urinarnog sistema. Gledam ih na ogradi i kontam nešto u sebi pa da ništa nemam drugo zahvaljivat ću na ova dva sitna detalja. Samo neka je duša mirna :D :D :D Kafa i cigara su mi ba dovoljne za sreću, a plus imam i ovo dvoje hahaha. Ne može mi niko ništa :D I još, pazi ovo, imam blog da pričam sama sa sobom. Cccc život je čudo ako umiješ naći čudo u svemu :D

08.06.2017.

ili pretjerujem možda???

Ne čuva mene  mjesto,niti bi me zadržao neki  prijesto, naiđe povjetarac  i ja sam,već , drugo nešto
Kovači moje sudbine iskovaše mi jedan dar , imao je ime "Srce neka joj nikada ne ljubi stvar"
Kletvu ili blagoslov šapnuše "Krila na  leđima da se ne umore dok sa  nekim ne postane par"
Pa slučajno me  ovdje spustiše gdje nađoh najcrnji mrak
Možda je  vreća u kojoj sam dolazila samo stari  pocjepani džak
Ko može da zna ? 

Moram da kažem da je bilo posebno odvratno vrijeme ,  ne žalim  se to je Allahovo,  on najbolje zna, ali voljela  bih samo jednom, ali samo jednom da ustanem i na stolu da imam ponudu da napišem  24 sata tačno onako kako ja želim da budu ! Apslutnno da mi je sve dopušteno i da neki potpis dole ima  kao garancija da se apsolutno ništa neće izjalovit..

Mi planiramo ,  a neko nam se grohotom smije , to je (izgleda) fakat neminovno bez sumnje,  tako !

07.06.2017.

manjak riječi, za opisati neopisivo

https://www.youtube.com/watch?v=9Oerm4rWRmo&list=RD9Oerm4rWRmo Bolan paša leži ... Duša mu je na izmaku... Nekada davno moj otac je išao pored djevojčice i na sav glas (ne umije baš da pjeva, ja sam čisti dokaz ove tvrdnje) pjevao ovu pjesmu. Bila mu je duša na izmaku, ne krijući to mladi 17-godišnji dječak je ustao da se bori kako ga je ono u grudima ponijelo. Luckastosti mu nije falilo niti ljepote ,ali reče mi da je mama bila poprično tvrdog srca. (17 godina je imao, kao eto zaključio on nešto) Gubio je dosta bitki, ali zavodničke krvi kakva je juricala venama,uspjevao je da ukrade i poneki poljubac. Kaže da se tako jako znao obradovat da je do sljedećeg jutra ostajao budan zamišljajući sljedeći susret, nove riječi koje će joj reči i "manifetluke". To je trajalo 3-4 godine.(sad ću da preskočim sranja glupa o ratu i njihovim mukama u tom đumbusu) Već je to bila priča koju su svi u okolini znali, ljudi u čaršiji su ih simpatisali ali sljedeći je šok ostavio trag na njihovim životima. Mami je došla ponuda za Zagreb,porodica je čeka, dobra plata, brat sestra poslije toliko vremena,tamo negdje van svih dešavanja bilo bi joj bolje. 1995 godina , svako bi otišao , zar ne ? Međutim, na obali Bosne dok mu je šaputala drhtavim glasom šta će se u skorijoj budućnosti desiti,njegovo srce se zaledilo. Ni jedna riječ iz usta šarlatana, ni traga neodoljivom šarmu i slatkim upadicama nego sama tišina. Nije htio da je sprječava, valjda ,ili je posumnjao na tren u snagu njene ljubavi (nije mi nikada rekao, a sad kad bih ga pitala njega nema). Hrabra gospođa ugleda bol između voljenih tamnih očiju. Znate šta je uradila najponosnija žena koju znam? Zaprosila je svog čovjeka. "Mogu li se udati za tebe i ostati?" 1996. , godina dana poslije tog ja sam se rodila :D Ne mogu opisati detalje njihovog postojanja zajedničkog. Počelo je sa njennih 15 godina. Tate nema već 4 godine, njoj je 44, nikada drugog niti voljela ni ljubila. On umro pored jedine voljene žene. KO SMIJE DA KAŽE DA NEMA LJUBAVI???? Morala sam podijeliti ovu priču , čisto za pouku, a zaista ovako nešto duboko i inspirativno u svom bijednom životu nemam :)


Stariji postovi

MErimoRi
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
775

Powered by Blogger.ba