MErimoRi

21 vijek. Nisu znali da smo zalutali. Nismo znali da smo se sakrili. Zalutali putem hodajućeg kamenja. Sakrili iza velikih zidova.

23.04.2018.

Ne pitaj

Samo šuti. Lupkanje tave u susjednom stanu, kucanje sata na zidu, dva tri auta u sat vremena...svi ti zvukovi su već suvišni. Zar da tvoje riječi nešto poprave? Sinonim za njih je šteta.

09.04.2018.

Teski ponedeljak

• Nas dobri ćaća . Koliko dobra je stizao uraditi on bi i uradio. Za ovo mjesto Dobro rijetko cuje. Bas ga je tesko i sresti i podijeliti. Nas dobri ćaća učinio je koliko je mogao, tih dana. Za nas medjuzalutale hajvane u (kako kaze Balasevic) šupku svemira.  • Pa mi vise nismo ni zalutali nego izmedju dva zalutavanja smo zalutali. Sto daje znak jednakosti sa rijeci medjuzalutalost. Uvecer liježemo sa molitvom Bogu i svemu rajskom, a jutrom pijemo kaficu , kavicu , kafu sa vragom. Govorimo sebi sve se moze popraviti dok je čovjek zdrav. Zaboravili smo da ne traži tijelo zdravlje koliko duša. Ona može bez tijela i živjet će ako se hrani , tijelo bez nje vene vec nakon par sekundi.

24.02.2018.

Dosla do istine

A da me vidiš.. Na glavi dekica, vani ograda, bijela. Roletne spuštene, neki zvuk auta udaljeniji od Moskve ...ljubavi žedan, težak ja nosim križ ...koje razdire bol Olivere moram kavu da pijem s tobom Previše koristim ove tačkice, a premalo ove šapate iz duboke šume. „Uvijek ću te zvati moja šuma". Ovo govorim svome srcu. Jutrom,vedrim jutrom, milion isprepletenih cvrkuta, žuborenja, radragana ja. U noći,tamnoj noći, same zvijeri i golicanja iza grmova. MOGU biti najljepša jesen,budit život kao proljeće. Žalim samo što opekotine mog' ljeta teško ba ko podnosi. AH je zaista mrzila ljeto. Na prvom mjestu ona. Zima. Zadnja spomenuta, ali neuporediva. Moja omiljena ja! Kamin,razgovori i nježnost,poljupci, dok se na licima oslikava plameni žar. Plišave deke,ďžemperi, tragovi daha na ulicama. Jaki vjetar sa valovima snijega. Zima će uvijek lediti krv. Opis srca Opis uma

11.12.2017.

Vrijeme je za ljubav, zima je uveliko oko nas

Prvi led je najteze zdrobiti, bez Nikole bi bila na nuli vjerovatno. Neum je moj novi dom. Slijede razlicite licnosti u razlicitim epizodama. Ja saam vjerni pratilac serije zvane "Život na ulicama jednog dijela Balkana. Mislim da smo zaista najspecificnija vrsta, čitav Balkan. Pa hoću da se uvjerim u to.  Dakle Nikola ... presimpatican, sto daje znak jednakosti da je neka bitanga. Mene drukcije ne odusevljava, sto je veliki minus mojoj mladoj duši. Samo bih voljela da on bude lijepa prica. Ništa više, sve se svede na kraju na sjećanja, ja hocu mnogo da ih imam. I radim na tom projektu otkad znam za sebe.

02.12.2017.

Grozna osoba

Koliko sam mlada ne znam, da li mi je uopšte potrebno iznositi mišljenje na tu temu, ni to ne znam. Znam da mi nekakva ledena krv kola venama. Kao da se išćekuje nešto. Slušala sam hiljade prijeratnih,predratnih priča, noćima bila nijemi posmatrač iza očevih leđa. Prisluškivala sam ih, mlade neke vojnike, koji su uistinu jutra dočekivali u snijegu, noću gazili mokrim šumama, i bezbroj groznijih prizora. Nisu oni sada tema pa ne bih odugovlačila. Ovi dani , podsjećaju na sve to . Slike su one iste,baš koje saam stvarala u glavi kao mala. Gledam onaj film u svojoj 21 godini, koji su lavovi preživjeli . I njihova mladost je ovakva bila. Ljudi masovno odlaze, napuštaju domove, mladi su raspušteni, raširenost droge, kriminala,mladih starletica u naručjima ološa, zategnuta politička scena i dešavanja. Opet neki ne priznaju ove, ovi priznaju ali nece da baš priznaju. Vjerovatno je vrijeme za krajnji udarac i raspad ovog ovdje Balkana. Uvijek je sve poćinjalo ovdje, tako će opet biti. Negativne crne misli, zadnji dani i jesu takvi bili. Ubacit ću se u pozitivu , zaljubiću se i onda zbogom svijete.

26.11.2017.

Da,zato morning

Jer ono sve rjesava, da jer je to nesto kao nove cipelice za sopingoholicarke. Da morning, jer je poklon sa Neba. Jutro jer je najljepsi dio dana. Ja jesam jutro, vise nego bilo ko. Volim nove zore , radujem se snu jer ce poslije njega svanuti. Volim izlazak sunca jer ono uvijek izlazi , nikad se ne prevari. Mozda je i bilo nekakvog smisla sto sam napisala ime ovog bloga ovako. Malo nesto postavljam sebi pitanja, a pitanje je pola odgovora. Jutro o nama ne ovisi, mi smo ovisni o njemu.

08.11.2017.

Cujem neku pticu ostrog glasa ruga se nekom

Ja nisam od onih bica koja puste korijen i vezu se za mjesto uprkos vjetrovima. Ja nisam biljka niti stvar poput slike na zidu. Ona samo ceka brisanje prasine s nje,visi i ceka. Kada su me pitali sta zelim biti kad porastem, odgovor je uvijek bio isti. Ptica. Kako kad... Nekada crna zlosutnica, nekad kolibric, a nekada sam sova. Pa dovidenja i prijatno, ja cu tako. Hahah najvise se volim kao kolibrica. Svi mi imamo troje ljudi u sebi. Samo malo ko sebi prizna.

13.09.2017.

Dubokoumna

Danas sam čula dobru stvar pa evo da je podijelim s vama. Kao što svi zaposleni u fabrikama,opštinama,radnjama imaju dužnosti 6-7-8-9 radnih sata tako trebamo i prihvatiti da smo svi u jednoj velikoj fabrici čije je radno vrijeme 24 sata. Ona ima savršene uslove :spavanje,vrijeme za jelo, vrijeme za porodicu. Ima idealni način obrazovanja koji uključuje prikupljanje znanja od jutra do noći, izgrađivanja sebe,usavršavanja i zahvaljujući njenim pravilima sve bi bilo u savršenom redu. Čudno kako ljudi izbjegavaju na ovo mjesto priložiti dokumentaciju... Poklonila nam je sate i minute,pušta nas da sprovodimo svoju volju, ne piše nam kazne. Dužni smo joj sve ovo što vidimo,sve što čujemo i po čemu hodamo. Mi smo nekom sve ovo dužni ta mi misao sve više jauče kroz čitavo tijelo.

12.09.2017.

Da prođe vrijeme na poslu

Ovdje ću smiraj naći, u zagrljaj oholosti neću poći,ovdje ću stati ovdje ću zaspati. Gore u visini sedmog neba i tamo u dubini plavog okeana nisam našla onakvog neprijatelja. Bio je jutrom u grudima, nocu pred sklopljenim očima. Lomio mi je srca vrata, nalet vjetra inata. Sve do noći , one tamne noci kad pomislih da riječi kajanja, izgovoriti, neću moći. Oluja me nemira spustila na obale Milosti najveće , sad znam da mi ka dobru ništa noge ne sapliće

06.09.2017.

Charles Bukowski

Mrzim što sve primjetim, pa ne mogu uživati u zabludama k'o sav normalan svijet.


Stariji postovi

MErimoRi
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5316

Powered by Blogger.ba