MErimoRi

21 vijek. Nisu znali da smo zalutali. Nismo znali da smo se sakrili. Zalutali putem hodajućeg kamenja. Sakrili iza velikih zidova.

12.08.2017.

So dangerous

Auto je kod mene tek dva dana. Prvi dan je prošao sa zapucavanjem u ogradu,a drugi, sastanak sa policijom. Pitam se baš je li ovo bila dobra ideja. Malo mi je više smiješno nego što bi trebalo. Čak što više super se zabavljam.

07.08.2017.

Vozi me nosi me

I pored tolikog sjedenja dosta puta sam mogla očima posvjedočiti da vozači autobusa zaista imaju super guze. Nevjerovatno jebo te i ne mogu da shvatim kako... Jel ona stolica ima efekat čučnjeva?

04.08.2017.

Priroda je od Boga najveći dar

Čini mi se kad biram riječi da sam na ratištu. Zašto je postalo teško naći prave riječi? Zašto svaku rečenicu ljudi dočekuju kao isprepleteni pregršt papira,pa ga odmotaju? Razgovori već odavno zvuče kao streljana u podrumu. Bez zaštitnika za sluh,pucamo u neku metu nadajući se da će onaj pored shvatiti da gađamo u taj tamo cilj,a ne u njega. Je li zaista nosamo toliko oraščića u pantalonicama da ih zveket dugmeta potresa? Nemam svrsishodan opis,ali suština je da većinu vremenu najljepše razgovore vodim sama sa sobom. Ako sam s ljudima zvuk me mojih oraha uguši, a tek kad počnem nasamo odmotavati rečenice. Vjerovatno je svima tako,svemu traže neki skriven značaj. Nadam se bar,da to svi tako. Radujem se jeseni volim je,shvatila sam da ne volim ništa više ,zaista mi je jesen sestra blizanka. Svake godine , i u meni i u njoj sve rođeno uvene. Bogu hvala,kažem sebi stavim prst u uho proći će dolazi jesen, rodit ćeš se ponovo. I eto tako ...

31.07.2017.

Hoću i ja

Prije početka ovog novog društva postojali su i oni drevni narodi. Uvijek se sve temeljilo da učimo na onima prije,ne ponavljamo njihove greške,zaokružujemo njihove pozitivne rezultate i bilježimo ih u priručniku za lakši život. Tako bi to trebalo biti,ali nije. Rodili su se umovi (ili je barem porastao broj ,ili nema dovoljno javnih vješanja da pročiste svijet od gamadi) koji uu umislili da poznaju budućnost, da je bez njih ova Zemlja bez nade i bez spasa. Kao planeta Zemlja , kao svemirsko tijelo sa dugim nizom godina postojanja i rađanja raznih vrsta i oblika živih i neživih bića ne može bez njih. Da,da sigurno idiote jebeni. To je naš ozbiljan problem , Zemlja je odobrila zahtjev, dobili smo kredit i vraćamo kredit. Nešto je poput super banke koja pravi novac i dala nam je stambeni kredit. Nama treba ona, ali mi smo njoj samo šteta. Tu se krije problem većine onih koji razmišljaju za razliku od drugih (životinja,drva) desi se zabluda! Eto kako smo mi tužni, neka ovamo 1000 generacija koja je tek sekundu tu "naletila" umislila je da baš sve mora uzeti i da su međusobno vlasnici nečega. A nestajemo brže od treptaja oka čini mi se,evo sad ovdje.

29.07.2017.

Mislim da postoji ovako nešto

Ovu haljinu ću. Moje noge su nerazumno opasne u njoj. Sjena i karmin mekane boje,kao i čipka svuda izvezena,bocka i nadražuje veći dio njenih zanosnih oblina. Zadnji pogled i pozdrav, najdražem biću, daje u ogledalu pored vrata. Novi stan, odjeća napokon su tu. Maštanja djevojčice postaju stvarnost prije nego je lupila dlanom o dlan. Sreća nekima pada sa neba misliu sebi, otvara vrata, tu je on. Mađioničar njenog života. Niko me nikada nije učinio ovako vrijednom, dao mi je sve, zbog mene ostavlja kući i ženu i djevojčice. Zbog par minuta i sati sve ovo dobijam,oko prsta vrtim zrelog čovjeka sa punih 55 godina životnog iskustva. Ja sam zvjerkica,ja sam djevojka koja je usamljena. Moj život je u rukama nekog bića a ja imam prelijep donji veš sa samo 19 godina. 21.vjek

28.07.2017.

Putnik u problemima

Ona je grčevito stezala grlo i noge. Strah od glasa i trčanja skoro pretvori meso u prašinu. Ne smijem da te zovem, ako počnem da trčim idem dole. Odlazim,ne mogu nikog čekati, autobus će me odvesti gdje trebam. Sati su stali u jedan dah, ali nekako u tom jednom dahu stane toliko predaha i uzdaha, da iluzija vremena to pretvori u čitav vjek. Veliki roman o beskonačnosti trenutka, a brzom svršetku vječnog. Ti i ja, mi i oni, ti i svi oni, tek podsjećamo na jedan sekund. Tako smo trajoviti. Međutim bol je posebna, jer baš ona daje efekat trajanja. Kao nešto ima,nešto smo stvarno,mi trajemo i živimo. Nemamo mi vrijeme,ono ima nas. A mi imamo bol. Gledao je kroz prozor, mrkli mrak. Tek ponekad autobus je nailazio na kuće koje su davale boju ovoj noći. Njegove su oči bile tamnije, njihov odraz pobjeđivao je tamu, bez trunke mjesečine. Ova mu je vožnja prokleto duga, traje već godinama, bol mu je ogromna. Kad će stanica, vozimo se predugo, u što ona bulji i hoće li prestat. Koliko smrdim pitam se zašto i ne bi buljila. Nakon 15 minuta vožnje izašao je. Ja i on smo imali najduže vrijeme u ovom autobusu. Vidjelo se u dizanju ramena pri disanju i stiskanju vilice. Bježimo od nekog.

22.07.2017.

Tako mi svi

U plitkom potoku, na PRVI pogled vidiš floru i faunu, lako ti je to isto dohvatiti, lako ti ga je zamutiti, a još lakše zaobići. Većina ih zajebe stvar kad im se od "ego sljepoće" okean učini potočićem. Na trenutak sklopi oči i izanaliziraj posljedice takve samoprevare. Meša je moja vječna ljubav. Ima boljih sigurno, ali samo on umije riječima pisati ono što i ja mislim. Ja ti to ne znam tako,možda nikako ,ali kad porastem voljela bih biti Meša. Pola Selimovića bi mi bila čast, zapravo, uistinu!

21.07.2017.

Jedna od davno, naučenih činjenica

Uzalud ti žrtva ,onom ko je slijep. Nekom je cvijet lijep, dok je drugima, pust cijeli svijet. Sačuvaj sebe gdje možeš, da bi na pravom mjestu imao spreman maksimum.

19.07.2017.

Koliko još hiljada svjetlosnih godina

Nekako sam se smijala, osjećala sam drhtaje, blagi povjetarac sreće samo nagovijesti šta bi mogao biti. Možda jeste istina da duša omekša,da se sante leda tope. Možda bih i ja mogla biti sretna,ako još koji grijeh sebi priznam. Ljepote opravdanja stežu, pa se čovjeku teško sresti sa sobom..Mala ključaonica premala je za pogled u tamnu sobu,veliku sobu. Ključa za nju nemam. Mapu, da ga nađem niko nema, a šta mi ostaje? Sreća je kad se postavi pitanje, negdje u lutanju,pa svi oni veliki, nađoše odgovor. Neka je ovo utjeha, bar za ovu noć.

16.07.2017.

Miki,nezaboravni Miki, najljepša laž, odlazeći ostavila,umjesto pozdrava, korov

Neka svi o ljubavi pišu. Ja ću,o njoj, da šutim. Vjerovatnoća da ću o tebi pisati je jako mala,osim ako nekada odlučim potopiti svijet napisat ću par riječi. Opisi izdaje, razdvajanje realnosti od iluzija, pa na kraju ću spomenut da si baš ti... Stvorio si od leptira čudovište, dječiju igru u luđačku košulju. Od vodopada života crvenu rijeku, krvi moje duše. Ja tebi čestitam. Ja u nju ne vjerujem, ne, neću pisati o ljubavi. Ustvari, baš ja ću da pišem, kad skupim hrabrost gladijatora, o najvećoj obmani 21. stoljeća. Izrael, Palestina, ratovi , besposlice , priče o Ravnoj zemlji mene dotiču kao lektire u 3 razredu. Ja i ti smo, u mom srcu, moj Smak svijeta, poređenja radi lektira Crno i crveno. Ti si mojih , a Danteovih, 9 krugova pakla. Svi oni ostali što su bili,zapamti iako nikada nećeš ni znati, bili su kapljice rastopljene soli na moj dekubitus. To si ti, sad samo stoka od čovjeka. Pa i dok te snažno mrzim, svo moje biće, ranjivo kleči,preklinje za bar još jednu laž.


Stariji postovi

MErimoRi
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1683

Powered by Blogger.ba