MErimoRi

21 vijek. Nisu znali da smo zalutali. Nismo znali da smo se sakrili. Zalutali putem hodajućeg kamenja. Sakrili iza velikih zidova.

26.11.2017.

Da,zato morning

Jer ono sve rjesava, da jer je to nesto kao nove cipelice za sopingoholicarke. Da morning, jer je poklon sa Neba. Jutro jer je najljepsi dio dana. Ja jesam jutro, vise nego bilo ko. Volim nove zore , radujem se snu jer ce poslije njega svanuti. Volim izlazak sunca jer ono uvijek izlazi , nikad se ne prevari. Mozda je i bilo nekakvog smisla sto sam napisala ime ovog bloga ovako. Malo nesto postavljam sebi pitanja, a pitanje je pola odgovora. Jutro o nama ne ovisi, mi smo ovisni o njemu.

08.11.2017.

Cujem neku pticu ostrog glasa ruga se nekom

Ja nisam od onih bica koja puste korijen i vezu se za mjesto uprkos vjetrovima. Ja nisam biljka niti stvar poput slike na zidu. Ona samo ceka brisanje prasine s nje,visi i ceka. Kada su me pitali sta zelim biti kad porastem, odgovor je uvijek bio isti. Ptica. Kako kad... Nekada crna zlosutnica, nekad kolibric, a nekada sam sova. Pa dovidenja i prijatno, ja cu tako. Hahah najvise se volim kao kolibrica. Svi mi imamo troje ljudi u sebi. Samo malo ko sebi prizna.

MErimoRi
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
7314

Powered by Blogger.ba