MErimoRi

21 vijek. Nisu znali da smo zalutali. Nismo znali da smo se sakrili. Zalutali putem hodajućeg kamenja. Sakrili iza velikih zidova.

24.02.2018.

Dosla do istine

A da me vidiš.. Na glavi dekica, vani ograda, bijela. Roletne spuštene, neki zvuk auta udaljeniji od Moskve ...ljubavi žedan, težak ja nosim križ ...koje razdire bol Olivere moram kavu da pijem s tobom Previše koristim ove tačkice, a premalo ove šapate iz duboke šume. „Uvijek ću te zvati moja šuma". Ovo govorim svome srcu. Jutrom,vedrim jutrom, milion isprepletenih cvrkuta, žuborenja, radragana ja. U noći,tamnoj noći, same zvijeri i golicanja iza grmova. MOGU biti najljepša jesen,budit život kao proljeće. Žalim samo što opekotine mog' ljeta teško ba ko podnosi. AH je zaista mrzila ljeto. Na prvom mjestu ona. Zima. Zadnja spomenuta, ali neuporediva. Moja omiljena ja! Kamin,razgovori i nježnost,poljupci, dok se na licima oslikava plameni žar. Plišave deke,ďžemperi, tragovi daha na ulicama. Jaki vjetar sa valovima snijega. Zima će uvijek lediti krv. Opis srca Opis uma

MErimoRi
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
5852

Powered by Blogger.ba